.ws">Friendster images

Friendster images

www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws www.Bigoo.ws     www.Bigoo.ws

Scroll images by bigoo.ws

LEKTIRE ZA PREPISANCIJU 2007/11/25
   

LEKTIRE ZA PREPISANCIJU

DOBRODOŠLI NA MOJ BLOG!!!!!!!

25.11.2007.

ORLOVI RANO LETE

BRANKO ĆOPIĆ:

ORLOVI RANO LETE

 

 

 

Vrsta djela:

Roman

 

Tema:

Pustolovine dječaka sa vođom Jovančetom

 

Ideja:

Rat prekida bezbrižno djetinstvo, ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo.

 

Glavni likovi:

Jovanče, Lunja, Stric, Lazar Mačak, Đoko Potrk i Nikolca s prikolcom.

 

Kratki sadržaj:

U ovom romanu se govori o grupi dječaka. Oni su učenici četvrtog  razreda u Lipovu - jednom bosanskom selu. Na početku oni žive sretan i bezbrižni dječji život. Njihova učiteljica zove se Lana i oni je jako vole.

Kada je učiteljica otišla u varoš, na njezinom mjesto dolazi učitelj kojeg su dječaci prozvali „paprika“. Učitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca počela bježati od škole. Vođa dječaka je bio Jovanče a osim njega tu su bili Lazar Mačak, Stric, Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojčica Lunja. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija. Tu su bježali iz škole i družili se po čitav dan. Jednog dana Lazar Mačak i Jovanče su otkrili  prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se učitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su skrovište djece. Zahvaljujući što su sreli Nikoletinu Bursaća oslobađaju djecu i odluče da odu u vareš da pronađu učiteljicu Lanu. Uskoro počinje rat. Dječaci koji su se do jučer igrali postaju aktivni učesnici i svjedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu pećinu. Oni učestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju partizanski kuriri. Na kraju odlaze u rat s nadom da će se ponovo vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.

 

 

25.11.2007.

ZAGREBAČKA PRIČA

Blanka Dovjak–Matković (Zagreb, 7. prosinca 1920. - Zagreb, 6. ožujka 1993.), hrvatska književnica.

Pisala je pjesme za djecu i odrasle (standardnim jezikom i kajkavštinom), kratke priče, tekstove za slikovnice, a najcjenjeniji je njezin posljednji književni uradak, roman “Zagrebačka priča”.

U rodnom Zagrebu je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Još kao gimnazijalka objavljuje pjesme i prozu u podlistku tadašnjeg dnevnika “Jutarnjeg lista”, a sa samo osamnaest godina izdaje zbirku kajkavskih pjesama “Od protuletja do zime” (1938.). Nakon te zbirke pjesama slijedi tridesetogodišnja stvaralačka pauza uzrokovana autoričinom zaokupljenošću obiteljskim životom.

1970. godine izlaze priče za djecu pod naslovom “Neobična ulica”, 1973. g. “Priče iz Dubrave”, 1974. g. zbirka kajkavskih pjesama “Lamentacija na lanci”, 1980. izlaze priče za djecu pod naslovom “Neke male važnosti”, zatim 1986. g. izlazi zbirka pjesama “Striptease”, 1987. g. izlazi njezin najbolje djelo – roman “Zagrebačka priča”.

Osim toga objavila je i dvanaest slikovnica s naslovom Tajana posvećenih njezinoj unuci Tajani preminuloj u petoj godini života u prometnoj nesreći. Slikovnice su prevedene na njemački i ruski jezik, a lik djevojčice Tajane pojavljuje se i u drugim njezinim djelima. U zbirci priča “Neobična ulica” Tajana je glavni lik, a u zbirci “Priče iz Dubrave” povezuje sve priče zbirke.

Iako se afirmirala i svojim pjesmama, posebice onima na kajkavskom dijalektu, još više je stekla književno ime kratkim pričama. Vješta je i duhovita pripovjedačica, koja i o naoko sitnim i beznačajnim stvarima zna saplesti zanimljive i neobične zgode. Polazi uvijek od nečeg zbiljskog, ali ne ostaje na tome nego pušta krila svojoj mašti i plovi u carstvo bajki. No nema onih grubih skokova karakterističnih za narodnu bajku, nego se pričanje gotovo neprimjetno pretapa iz realnog u irealno. Sve su to maštarije koje bi se i djeci, u trenucima maštovite razigranosti, u sličnom obliku mogle javiti.

Djela

  • "Od protuletja do zime" (1938.),
  • "Neobična ulica" (1970.),
  • "Priče iz Dubrave" (1973.),
  • "Lamentacija na lanci" (1974.),
  • "Neke male važnosti" (1980.),
  • "Striptease" (1986.),
  • "Zagrebačka priča" (1987.).

Zagrebačka priča je roman zagrebačke književnice Blanke Dovjak–Matković koji je objavljen 1987. godine u kojem je opisala autentičnu zagrebačku atmosferu.

Roman je zapravo svjedočanstvo o zagrebačkom životu između dva rata. Osim što je prikazala preobražaj gradskog života uzrokovan krizom, autorica je dala i portrete malih ljudi – radnika, služavki, obrtnika, poduzetnika, seljaka, sirotinje predgrađa i malograđana, od kojih neki propadaju, a drugi se uzdižu. Ovo je priča o jednom djetinjstvu punom životne dramatike, ali i tragike. U centru priče, odnosno glavna kazivačica priče je djevojčica Kečkica.

Roman je podijeljen u dva dijela. Prvi dio sadrži poglavlja naslova: Milka, Mamica, Tatek, Pradjed, Kuća iz snova, Učiteljica, Persida i Nikada više; a drugi dio romana nosi naslov Kriza.

Prvi dio romana

Prvi dio romana opisuje sretno razdoblje u Kečkičinu djetinjstvu. Okružena ljubavlju, živi u materijalnom bogatstvu, a vrata njihove kuće svima su otvorena. Majka obilno prikazuje svoju veselost, rasipnost i plemenitost. Pomalo djetinjastim postupcima, prohtjevima i ponašanjem, snažno odskače od svoje izrazito pragmatične obitelji. Ostaje neshvaćena od svih članova obitelji, počevši od vrlo patrijarhalnog i krutog pradjeda do “ljubeće grandme” iz Amerike.

Majčina smrt se poklopila s prekretnicom u društvenom životu. Čini se da se ta nježna žena morala povući iz ovog svijeta, pred nadolazećim grubim vremenom, jer nije bila sklona kompromisima radi golog preživljavanja, bez slatkih dodataka životu, kao što su umjetnost, ljepota, zabava, sjaj i raskoš.

Majčinom smrću sve što je nekad bilo važno postaje beznačajno, suvišno. Otac postaje bespomoćan, bezvoljan. Mučna stvarnost zatrla je njegovu boemsku galantnost iz prve faze i navela ga na put sebičnosti, neuravnoteženosti, pijanstva, ćudljivosti i neobična ponašanja. U dobra je vremena otac, građevinski poduzetnik, sagradio vilu u Šestinskom dolu. Ta građevina je simbol vrhunca obiteljske moći. Izgubivši tu kuću, obitelj potpuno gubi identitet, raspada se.

Stilu pisanja

Autorica se služi tehnikom naivnog pripovijedanja, postavivši dijete kao registrator događaja. Karakteri likova izražavaju se njihovim postupcima i dijalozima, a prisutna je i crno-bijela karakterizacija likova : Vesela, Fijačko i Dudić, te njihov nehuman, sebičan svijet, suprotstavljeni su beskrajnoj nesebičnosti i požrtvovnosti Kečkičine majke i priproste Zagorke Milke. Usprkos nizanju tragičnih događaja, djelo nije potpuno pesimistično, dapače, roman završava nadom i željom Kečkice da što prije ponovno počne živjeti s bratom. U ovom romanu nema uljepšavanja, idealiziranja i pedagogiziranja, karakterističnog za našu dječju stariju književnost, pa ni one nategnute vedrine obvezatne za dječji roman. Upravo obrnuto. Po Blanki Dovjak–Matković, život nije samo hod po zamišljenoj cvjetnoj livadi, nego nosi i svoje tamne mrlje, ima naličje, koje ne treba od djece skrivati.

U romanu nema dugačkih opisa pejzaža (u stilu starije književne škole), ali autorica vrlo subjektivno, u svega nekoliko rečenica, ocrtava Sveti Duh, Kuniščak, Šestinski Dol i druge zagrebačke gradske i prigradske ambijente. Stvaranju izrazito zagrebačke atmosfere pridonose i dijalozi na zagorskoj, ali i specifično zagrebačkoj kajkavštini, koji ukazuju na autoričin istančan osjećaj za kajkavsku riječ.

Autoričin komentar

Sama je autorica o ovom romanu rekla :

- “Pišući ‘Zagrebačku priču’ oživjela sam vrijeme u kojem su se mogli dogoditi takvi događaji. Izgradila sam osebujne likove i pojedinosti koji s istinom moje obitelji imaju ponešto zajedničkoga. Nije mi bilo stalo do fotografiranja istine, već do zanimljive knjige koja će zaokupiti pažnju čitatelja. Osobama i događajima dodana je aroma moga djetinjstva, pa čitatelji doživljavaju glavne i sporedne likove kao stvarne. U ‘Zagrebačkoj priči’ ispreplela sam priče pojedinačnih sudbina. Pokušala sam uvjeriti čitatelje da se upravo tako zbilo kako je napisano. Gradeći, uživala sam u svojoj radnoj slobodi, dajući osobama životnost. Netko će tražiti u toj priči sličnost s mojom sudbinom, zato što je roman pisan u prvom licu. U stvaralačkom činu dozvolila sam si slobodu izmišljanja detalja.” BLANKA DOVJAK MATKOVIĆ:

ZAGREBAČKA PRIČA

 

 

 

Bilješke o piscu:

Blanka Dovjak Matković rođena je 1920. u Zagrebu.

Dječje knjige: Neobična ulica, Priče iz Dubrave, Neke male važnosti,

Zagrebačka priča. Umrla je u Zagrebu 1993. godine.

 

Mjesto radnje: Kuća, ulica, Zagorje, bolnica

 

Vrijeme radnje: Ljeto, zima

 

Glavni likovi: Kačkica, Milka, tatek, mamica

 

Sporedni likovi: Borek, Berti, učiteljica, pradjed, Pepica, Persida, itd.

 

Kratki sadržaj:

-         Dolazak Milke

-         Rađenje prvoga sina Boreka

-         Nakon nekoliko mjeseci Borek umire, a za to okrivljuju Milku

-       Stigla je nova pomoćnica, a Kačkica nije bila zadovljna sa njom

-       Milka se vratila

-       Svi žive sretno

-       Majka se razboljela i odveli su je u bolnicu

-         Nekoliko dan bila je u bolnici, a onda je preminula

-       To je jako pogodilo njezinu obitelj

-       Tetek je počeo piti

-         Kačkica i Milka bile su jako tužne

-       Pali su u krizu i nisu imali što jesti

-       Tatek je počeo nakit i druge vrijedne stvari mijenjati za novac

-       Tako su živjeli neko vrijeme

-       Kada je bila gotova školska godina Kačkica i Milka otišli su u Zagorje

-       U Zagorju su bili dva mjeseca

-         Jednog dan došlo im je pismo da su tateka odvezli u bolnicu i da je

        Persida kupila njihovu kuću na dražbi

-       Oni su se vratili u Zagreb

-       Kada su htjeli ući u kuću vidjeli su da brave na vratima nisu iste

-       Sve njihove stvari Persida je izbacila na ulicu

-       Oni su si našli novi dom u podrumu jedne kuće

-       Tatek je preminuo

 

 

 

25.11.2007.

JUNACI PAVLOVE ULICE

FERENC MOLNAR:

JUNACI PAVLOVE ULICE

 

 

 

Bilješke o piscu:

Ferenc Molnár je rođen 1878. god., a umro 1952. god. u Budimpešti.

Molnár je majstor scenske tehnike u kojoj se isprepleću romantična

sentimentalnost i realistika. Njegova djela drame su: "Labud", "Lilan", "Đavao", "Priča o vuku" i niz romana "Čamac bez gospodara", "Eva",

"Junaci Pavlove ulice" i mnoga druga. Omladinski roman "Junaci Pavlove

ulice" pronio mu je slavu širom svijeta.

 

Tema:

Borba između dvije skupine dječaka

 

Osnovna misao:

Treba prepoznati i cijeniti pravog prijatelja

 

Likovi:

Boka, Nemeček, Feri Ač, Gereb, Vajs, profesor Rac, Janko, Čengej

 

Mjesto radnje:

Mađarska

 

Kratki sadržaj:

U školi su se djeca pod satom latinskog jezika dopisivala. Čengej je poslao

pismo Boki. Pismo je bacio k Nemčeku i rekao da ga dâ Boki. Nemček je

pismo bacio Boki i on je otvorio. U pismu je pisalo da je sastanak u 3 sata

i da se bira predsjednik. Za predsjednika su izabrali Boku. Jednog dana

Nemček se je igrao kuglicama. Naišla su dva pastora, oni su članovi

udruženja Crvenih košulja i oteli su Nemčeku sve kuglice. Za nekoliko

dana Boka i Nemček su otišli na otok gdje su Crvene košulje. Put je bio

jako težak i morali su se dobro sakriti da ih ne opaze. Boka se popeo na

brdo i sa dalekozorom promatrao protivnika. Boki se učinilo da je među

mnoštvom dječaka ugledao i Gerba. Nije još bio siguran. Boka i Nemček

su se približavali otoku da vide da li je to Gereb. Na obali su našli čamac

kojim su se prevezli do otočića. Na malom otoku su ugledali Gereba. On ih

je izdao. Pričao je sa vođom Crvenih košulja Ferijem Ačom. Boka je otišao

na otok a Nemček je ostao kod čamca. Kada se Boka vratio rekao je

Nemčeku da skoči u jezero da ga ne otkriju , a da će on sakriti čamac.

Crvene košulje su odustale od potrage jer su mislile da su pobjegli.

Nemeček je sutradan cijelo vrijeme kašljao jer se prehladio od hladne

vode. Jednoga dana vidio je Gereba kako Janku daje cigarete da im

pomogne u borbi protiv Pavlo-uličana. Janko je pristao. Mali Nemeček je

svaki dan odlazio na otok kod neprijatelja. Jednom su ga primjetili i bacili

u jezero. Tada se jako prehladio. Crvene košulje su najavile rat. Gereb je

došao pitati Boku da ga primi natrag ali je Boka odbio. Gereb je otišao

kući plačući. Kasnije je došao Gerebov otac da pita zašto Gereba neće

primiti jer je on bio pošten čovjek, i Boka ga je primio natrag. Sutradan u

3 sata Crvene košulje su došle u napad. Kada je rat završio Boka je došao

k Nemčeku u posjetu da mu kaže da su pobjedili i da su ga Pavlo-uličani

proglasili kapetanom. Nemeček je bio sretan, ali ga je bolest svladala,

legao je u krevet zatvorio oči i nikada se nije probudio. Svi su jako tužni

otišli svojim kućama.

 

 

 

Dojam o djelu:

Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano veliko

prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost, hrabrost i ljubav

za komadić zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit

način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta djeca osjećala prema njemu.

Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca dječice tako da

me taj roman na kraju rastužio.

 

Vrsta djela:

Dječji pustolovni roman

 

Mjesto radnje:

Radnja je smještena  u glavni grad Mađarske, Budimpeštu. Najvažniji

događaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu - "ono je peštanskom

djetetu ravnica, poljana, livada, ono za njega znači beskrajnost i slobodu."

 

Vrijeme radnje:

Vrijeme radnje je mjesec ožujak ("mart") - "prozori su bili širom otvoreni

tog toplog martovskog dana." Mislim da se radnja romana događa krajem

prošlog stoljeća kada još nije otkriven lijek protiv upale pluća.

 

Tema:

Tema djela je borba dvije skupine dječaka koji žele obraniti, odnosno

osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila

organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Nažalost, dječaci su

izgubili grund i dobrog prijatelja Nemečeka.

 

Ideja:

Dječaci Pavlove ulice i crvenokošuljaši trebali su zajedno dijeliti grund.

Njihova dječja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i žrtava, a

izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postići

bolji rezultati, nego svađom i borbom.

 

Kratki sadržaj:

Grupa dječaka, učenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na

grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su dječaci

jako voljeli i ono im je značilo beskrajnu slobodu igre. Taj grund htjela im

je oduzeti grupa dječaka zvanih crvenokošuljaši. Dječaci te grupe učinili

su "einstand", a što znači objavu rata. Izazov su prihvatili dječaci iz

Pavlove ulice i počeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe

dječaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili dječaci Pavlove ulice.

Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeček. Grund je bio

njihov, ali su nažalost izgubili hrabrog Nemečeka koji je uskoro umro.

Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kuća,

izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junačke

hrabrosti.

 

Likovi:

-       Boka, Gereb, Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele,

    Čonakoš, Čengej, Pastori, Feri Ač, profesor Rac, Slovak Janko, pas

    Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka, Nemečekov otac

 

 

 

 

 

Analiza likova:

Nemeček

Mali, mršav dječak krhke građe, dobrodušan i sretan što ga prijatelji

kao takvog žele u svojoj družini. Bio je "običan vojnik" pa su mu svi

mogli naređivati, morao je izvršavati tuđe naredbe i ići u zatvor.

Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako

bolestan, bio zaslužan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom,

ali teška bolest skrhala je tog  malog junaka.

 

Citat:

 "U krevetu je ležao kapetan, velikih očiju, duboko i teško dišući

  otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao.

  Možda je već vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu."

 

Boka

Hrabar, mudar, pravedan i pošten dječak. Bio je vođa dječaka

iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, slušali i poštovali.

 

Citat:

 "Jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametnog dječaka koji

  je krenuo u život kao čovjek koji će, ako se ne i popne visoko,

  pošteno i muški opstati na svom mjestu." Znao je i plakati za svojim

  prijateljem Nemečekom, a kada je čuo da će se na "njegovom" grundu

  graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce."

 

Feri Ač

Krupan crnomanjast dječak, lijep, hrabar i simpatičan.

Bio je vođa crvenokošuljaša. Bio je pravedan, mrzio je izdaju,

a bio je duboko potresen bolešću i smrću malog Nemečeka.

 

Analiza stila:

Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun događaja.

Likovi su vjerno opisani, tako da sami možemo vizualno zaključiti kako

je izgledao pojedini lik. Borba između dječaka opisana je kao da se vodi

pravi rat. S puno osjećaja je opisana smrt malog Nemečeka.

 

LEKTIRE ZA PREPISANCIJU
<< 11/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2323116

Powered by Blogger.ba